Uzalud vam trud, društvo...

22 siječanj 2015

Moja obitelj ima trenutno 61 godinu formalnog školovanja i 47 godina radnog staža.
Uskoro 3 nezaposlena člana iste i jednog studenta.

Po članovima obitelj raspodjela je slijedeća:

Supruga - 15 godina školovanja, 21 godinu radnog staža, nezaposlena od 1. ožujka 2015.

Sin - magistrirao 25. rujna 2014., 17 godina školovanja, od tada nezaposlen

Kći - studentica druge godine Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta

Moja malenkost - 26 godina radnog staža, 15 godina školovanja, nezaposlen od 17. rujna 2014.

Supruzi i meni ovo je druga nezaposlenost. Nakon rada u relativno sigurnim firmama i proživljene golgote u vidu tehnološkog viška, zaposlili smo se kod "vrlih hrvatskih privatnika" koji, uz svo busanje u hrvatska prsa, ne poštuju radnička prava, snimaju i prisluškuju zaposlenike, mobbing i izživljavanja nad zaposlenima im je dnevna razonoda, a kad treba platiti prekovremene radne sate (i doprinose za njih) onda odjednom postaju Kinezi koji "ništa ne razumiju".

Naravno, za zapošljavanje u "eminentnim" ili "državnim" tvrtkama nemamo veza, poznanstava i članskih iskaznica, što je osnovna kvalifikacija na tržištu rada u Hrvata.

Tužno je u cijeloj priči da ja, sa svojih punih 49 godina, sanjam o odlasku na "bauštelu" u Vijetnam ili Australiju ili Maroko, i ni u kom slučaju ne gajim nimalu nadu da bih se mogao zaposliti na nekom normalnom radnom mjestu u normalnoj firmi u Hrvatskoj. Tako nešto za stoku sitnog zuba ni ne postoji.

Djeca su trenutno samo formalno stanovnici Hrvatske; sin se sprema, a kći će otići van granica "Lijepe naše" (ha, ha, ha) čim završi školovanje.

O fami koju prodaju političari a zove se "samozapošljavanje", i poticaji za iste, pisat ću kroz nekoliko dana, dok se situacija pomalo iskristalizira...

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Kada je školovanje beskorisno

SRETNA NOVA!!!

01 siječanj 2015

Kao i svi ostali, i ja se priključujem klišeju čestitanja Nove godine, sa nadom da će se barem nešto promijeniti, da će se preokrenuti ovaj posvemašnji negativni trend koji nas prati.

Dakle; cijeloj obitelji, prijateljima, znancima i poznanicima, svim ljudima dobre volje i dobrih namjera, znanima i neznanima, želim sretnu i mirnu te nadasve uspješnu Novu 2015.

Sretna Vam bila!!!!

Image and video hosting by TinyPic

20. polumaraton Varaždin

22 rujan 2014

U nedjelju, 21. rujna održan je 20., jubilarni polumaraton Varaždin.

Image and video hosting by TinyPic

Počelo je davno, još 1995., kao utrka na 16 kilometara, da bi 1997. prerastao u klasični polumaraton dužine 21.097 metara

Te davne, 1995.godine utrku je završilo 82 učesnika (od toga 12 žena), a pobjednik je bio sad već legendarni Drago Paripović, koji i danas, sa 55 godina na leđima, svojim pristupom sportu i ozbiljnošću može posramiti daleko mlađe od sebe. Naravno, Dragec je i ove godine trčao, svojim učešćem uveličavši jubilej...

Ove, 2014. godine, utrku je završilo respektabilnih 393 učesnika (od čega 95 žena) čime se svrstavamo među najjače utrke u našoj zemlji.

Vremenske (ne)prilike nisu bile previše naklonjene pobornicima trčanja (visoka temperatura i veliki postotak vlage u zraku), što je bilo uzrok iznadprosječnom broju odustalih trkača. Trebalo je trčati pametno i vrlo oprezno.

Image and video hosting by TinyPic

Na žalost, staza utrke poprilično je neatraktivna (zbog nemilog događaja prije nekoliko godina - kad je neoprezni vozač autom udario trkača - staza je izmještena uglavnom van grada) jer, osim prvih 4 kilometra, prolazi poljima, pokraj farmi i zaobilaznicom, a jedini malo atraktivniji detalj je završni krug koji se trči na atletskom stadionu, što barem malo dočarava inače veliku atraktivnost dugoprugaških cestovnih utrka - za one koji, naravno, znaju to, kao lokalna zajednicca, prepoznati.
Možda, jednog dana, ako dobijemo gradonačelnika kojem rekreativni sport nije zadnja rupa na svirali, a dotada...

Ponosan sam što unatrag 15 godina svojim skromnim učešćem moja obitelj i ja doprinosimo svojim radom da bi utrka bila što bolja i što efikasnije organizirana...

Ovaj polumaraton ostat će mi u dugom sjećanju i zbog toga što mi je sin istrčao prvi polumaraton, čime se pridružujemo vrlo malom broju obitelji u Hrvatskoj kojima je svaki član istrčao barem jedan polumaraton...

Image and video hosting by TinyPic

A ovdje je i kratki video, smimljen vrlo zanimljivim načinom: (Autor;Skyview)

http://vimeo.com/106742581

Oznake: polumaraton, varaždin, rekreativno trčanje

Gotova priča...

17 rujan 2014

Došlo je vrijeme da napišem novi post...

Dugo me nije bilo ovdje, predugo.

No, nisam htio ništa konkretno pisati tako dugo dok sam "sretno" zaposlen jer ne bi bilo korektno prema poslodavcu.
Sada je i ta priča završila i jednostavno moram podijeliti sa vama svoj jad i tugu.
Protekih 11 mjeseci bio sam zaposlen kod renomirane hrvatske firme koja je prepuna nagrada i priznanja za inovacije i kvalitetu.

Čovjek bi pomislio pun pogodak što se zaposlenja tiče.

No, stvarnost je puno tužnija...

Ukupno sam odradio 11 ugovora o radu, produživanih svaki mjesec.
Prije svakog produženja ugovora slane su mi poruke od strane "gazde" da moj posao ne vrijedi, da nikako ne radim, da treba to brže i bolje... Vjerojatno zato da ne pitam za veću plaću (koja je bila mizerna) ili plaćene prekovremene odrađene sate, ili ugovor na neodređeno, ili pravo na korištenje godišnjeg odmora...
U samoj firmi fluktuacija zaposlenika je vrlo velika, a znakovito je da vrlo često se mijenjaju zaposlenici više obrazovne strukture.
Opomene pred otkaz ugovora o radu dijele se šakom i kapom (moj kolega iz kancelarije dobio ih je 3 u 3 tjedna!) i služe kao dodatni pritisak.
Gazda potiče cinkanje i tužakanje, koristi se dvostrukim kriterijima prilikom određivanja nečije krivice i odgovornosti, vrijeđa i podcjenjuje... a ima samo osnovnu školu...
Radio sam svakakve poslove, sitne i ponižavajuće, daleko ispod mog obrazovanja i iskustva (npr, mjerenje utroška selotejpa po jedinici proizvoda), misleći, sve treba raditi, niti jedan posao nije uvredljiv i ponižavajući...
Od strane "gazde" krši se radno vrijeme, ne poštuju se radne stanke-pauze... uglavnom, horor... mobing kao takav... čak su nam i nametnute pauze za pušenje (a nepušači!) uzimali od godišnjeg odmora...
Ja, naivac, cijelo vrijeme mislio sam da će se nešto promijeniti na bolje, da će se osjetiti pozitivni pomak, da će se konačno početi cijeniti rad.... Yeah right.
Kap koja je prelila čašu mog strpljenja bila je kad su mi pola sata prije odlaska na godišnji odmor osporili isti bez ikakvog konkretnog argumenta...

Naravno, otišao sam.

Novoponuđeni ugovor (na mjesec dana, naravno, uz već standardne popratne uvrede) nisam pristao potpisati, i od sutra sam opet na Burzi rada.
Postoji onaj trenutak kad čovjek, i uz cijenu upitne egzistencije (a i ovako nisam imao sigurnu egzistenciju, jer to ugovor na mjesec dana nije) mora reći "E SAD JE BILO DOSTA!", prekinuti mučenje i pokušati zadržati barem trunku samopoštovanja.

Žalosno je da naša jadna država tolerira takvo ponašanje "poduzetnika", jer, da se razumijemo, oni se samo ponašaju onako kako im se dozvoljava...
Ni inspekcije ništa ne pomažu, jer je i tu općepoznata činjenica da ruka ruku mije...

Žao mi je samo dobrih prijatelja koje sam tamo stekao...

Ne znam što mi slijedi; borba za novi posao ili, eventualno, samozapošljavanje što mi je nova opcija. No, u svakom slučaju, laknulo mi je što sam se riješio takvog poslodavca. Konačno po noći spavam mirno.

Image and video hosting by TinyPic


Oznake: posao, ugovor, mobbing

Dva i pol mjeseca poslije...

02 veljača 2014

Prošlo je već puna dva i pol mjeseca od kada sam napisao posljednji blog.

Zašto tako puno?


Ne znam. Ulijenio sam se. Ulovila me, kako bi naši Dalmatinci rekli, fjaka.

Image and video hosting by TinyPic

Ulovila me neka bezvoljnost, ravnodušnost; ne znam ni sam objasniti stanje u kojem sam se našao.

Mislio sam da će sa zapošljavanjem doći i elan, volja za životom, međutim, to se nije dogodilo.

Možda je tome krivo i ovo tmutno, zimsko vrijeme bez tračka sunca?

Zaista ne znam.

Čak ni za sport nemam volje; odem na trčanje jednom, eventualno dva puta na tjedan (i to jedva jedvice), maltene se prisilim da se malo pokrenem.

Današnja ledena kiša izvrstan mi je bio izgovor da ne odem na trčanje. Donedavno, ništa me nije moglo spriječiti...

Samo sjedim, razmišljam, čitam, buljim u monitor (kao da mi toga na poslu nije sasvim dovoljno) i "čekam".

Što?

Eh kad bi znao reći što...


Oznake: bezvoljnost, ravnodušnost

Posao - KONAČNO!!!

15 studeni 2013

Jesam li se pohvalio da sam konačno našao posao?

Nisam?

E PA NAŠAO SAM GA!

Upravo sam potpisao drugi mjesečni ugovor. Znači, radim skoro mjesec dana.Istina, to je (tek) posao na određeno, sa mogućnošću stalnog radnog odnosa, istina da ni plaća nije prevelika (a 18% je viša nego prvi mjesec), no, zadovoljan sam.

Radim u renomiranoj privatnoj firmi koja 90% proizvodnje izvozi i koja uredno dobija nagrade za inovacije. Ponavljam, zadovoljan sam.

Dakle, nije nemoguće naći posao u mojim godinama - samo, treba imati sreće i biti uporan.

Image and video hosting by TinyPic

Nadam se samo da to moje zapošljavanje neće biti na kratke staze...Ne vraća mi se na burzu, ne postaje mi se statistika - opet.

Oznake: našao sam posao

Sretan mi rođendan...

12 listopad 2013

Evo, konačno napunih i tu 48. godinu.

Ljudi za svoje jubileje imaju razne želje:

Bolesni si žele zdravlje - ne kaže se uzalud, da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.

Usamljeni društvo.

Siromašni novac.

Bogati još više novaca.

Ja sam bogat čovjek: imam zdravlje, ljubav, prekrasnu suprugu, dobru djecu, skladan brak, topli dom...


Da li bi bilo previše da želim da imam posao?

Oznake: rođendan, posao

364.995 - šest mjeseci kasnije

05 listopad 2013

Prije tri mjeseca napisao sam sličan blog.

U njemu sam pomiješao svašta: nezaposlenost, moju bivšu firmu, Europsku uniju, mogućnost zapošljavanja...
Došao sam do nekoliko zaključaka koji bi se mogli svesti pod jedan: ne mogu se oteti dojmu da sam luzer.

Image and video hosting by TinyPic

Što se promijenilo u protekla tri mjeseca?

Ništa dobro.

Država tone sve dublje i dublje.

Naša politička "elita" svoju nesposobnost za pomake u gospodarstvu i reforme te nespremnost za promjene maskira retoričkom brigom za malog čovjeka (koliko se "brinu" za malog čovjeka fino se može vidjeti kako tog istog malog čovjeka udaraju sa svih strana).

U našoj državi može se zaposliti samo onaj koji je vrhunski stručnjak u svom području (ako to područje kojim slučajem još postoji) ili stranački pijunčić koji se postavlja po dekretu.

Izmišljaju se nepotrebna radna mjesta u birokraciji (koja je postala sama sebi svrhom) a realni sektor sve je manji i bespomoćniji.

Tako to jednostavno više ne ide.

Na privatnom planu, imam osjećaj da tonem sve dublje i dublje.

Šaljem molbe na koje nitko ne želi ni odgovoriti, a kamoli mi pružiti šansu.
Tu se više ne radi ni o sposobnostima ni o kompetenciji, već posla jednostavno nema.
Tržište rada uništeno je Mrsićevim robovanjem za 1600 kuna; zašto bi itko zaposlio nekog na plaću od 4000 kuna kad mu mlada obrazovana osoba može raditi za 1600...

Polako gubim volju i snagu te tonem sve više u depresiju.

Bojim se da će sličan post, za tri mjeseca biti još crnji i tužniji.

Image and video hosting by TinyPic

EDIT: jedina pozitivna stvar koju mi je donijela nezaposlenost jest da sam naučio kuhati...





Oznake: nezaposlenost, Burza rada

Zagreb, moj beli grad, tak imam te rad...

27 rujan 2013

http://www.youtube.com/watch?v=gN5-oWTGDC8

Zagreb, moj beli grad, tak imam te rad...

Konačno je došao i taj dan.

Moje dijete, moja beba, moja curica otišla je od doma. Odvezli smo je u Zagreb, gdje počinje njeno studiranje.

Odlazak u Zagreb uvijek je u mojoj maloj, relativno konzervativnoj okolini predstavljao nelagodu.

U Zagreb se odlazilo na regrutaciju, u bolnicu, na pregled koji se nije mogao obaviti u nas, na složeniji dijagnostički postupak koji se je obično povezivao sa težom bolesti, na...

Uvijek su to bili neugodni odlasci, koji su se obavljali sa strepnjom i kamenom u želucu.

Ni ovaj jučerašnji nisam doživio drugačije.

Znam da je to osjećaj samo i jedino u mojoj glavi, da je odlazak na studij mom djetetu konačni čin osamostaljenja, samodokazivanja, učenja za zanimanje koje je zanima... No, za mene je to odlazak ptića iz gnijezda; iako će se ona ponekad vraćati kući, ovime je definitivno otišla od doma.

Osamostalit će se, naći ozbiljnog dečka, magistrirati (znam da hoće, jer je dobra, ozbiljna i savjesna djevojka), zaposliti se (jer se, također, u ovoj našoj provinciji baš i nema gdje zaposliti kao magistra biokemije), udati se, skućiti se...

Takav osjećaj dosad nisam doživio jer sin studira u Varaždinu.

Kao što sam i ranije napisao, kao odličan učenik, student deficitarnog studija i dijete nezaposlenog roditelja uspjela je dobiti dom.

Dom je zadnje kategorije, jadna sobica dimenzija maksimalno 4x2 metra u kojoj su, uz skromni, derutni namještaj ugurane dvije studentice.

No, za 200 kuna mjesečno ne može se ni bolje očekivati.

Dobila je izvrsnu cimericu; kao da su se tražile, toliko si odgovaraju - nadam se da će se slagati.

Također, odlazak u novi, strani grad, nepoznatu okolinu, sasvim drugačiji život, novu školu jedan je od najvećih stresova kojim nas može život usrećiti.

Nadam se da će se bezbolno snaći...

Konačno, jednog dana, ako se sve što sam gore napisao i obistini, imat ću razloga da idem u Zagreb beli grad bez nelagode, sa zadovoljstvom i nestrpljenjem: posjetit ću obitelj koju volim, poigrat se unucima...

No, do tada, nedostajat će mi moja bebica...

Oznake: Zagreb beli grad, fakultet, školovanje, studentski dom

Čestitka vladi

17 rujan 2013

Ovaj teks je tako dobar, i, na žalost, bolno istinit da ga je nužno dijeliti i kopirati unedogled:

Piše M. Holjevac

"Čestitamo. Iako još niste odradili niti polovicu mandata, uspjeli ste Hrvatskoj natovariti na glavu sankcije. Postupak je pokrenut, i nemoguće ga je zaustaviti. Tuđman je vodio rat protiv interesa velikih sila i izbjegao je sankcije koje su mu stalno visile nad glavom. Pokrenuo je Oluju i intervenirao u BIH, i nije dobio sankcije. Poslao je na traktorima 200.000 Srba put Srbije i nije dobio sankcije. Račan je pustio Gotovinu da pobjegne i odugovlačio s Bobetkom dok nije umro, i nije dobio sankcije. Sanadera je Haag godinama prozivao zbog Gotovine, tvrdeći da ga skriva u Hrvatskoj, i nije dobio sankcije.

A vaš prvi ministar, tatin sinek kom Hrvatska služi samo zato da bi imao gdje biti premijer, kad već ni za kakav drugi posao nije sposoban, ih je zaradio za samo godinu i nešto dana na vlasti, štiteći ne interese Hrvatske, nego ubojicu jugoslavenske komunističke tajne policije. Čestitamo.

"Jaca", koju ste ismijavali, je u ekspresnom roku pozatvarala sva EU poglavlja i ušla u EU bez monitoringa, mimo svačijih očekivanja. Vi ste sad dobili monitoring. Od gotovine ste napravili veresiju, od ničega slučaj, a od mesara sa sjekirom radite Jamesa Bonda.

Hvala vam za sve što ste do sad uradili za Hrvatsku. Hvala vam za region, da vam hvala za region, hvala vam za ćirilicu u Vukovaru, hvala vam za registar branitelja, hvala vam za modul 4 zdravstvenog odgoja. Hvala vam za Split Pride. To su bitne stvari, pa jasno da se onda ne stignete baviti glupostima poput rekordne rupe u budžetu od oko 15 milijardi kuna godišnje.

Hvala vam za 25% PDV-a i za javni dug od 60% BDP-a, bio je oko 43% kad ste preuzeli državu. HDZ ga u osam godina nije uspio bitno povećati, a vama je to pošlo za rukom od prve. Hvala vam za dodatnih 60 000 nezaposlenih u godinu dana i za pad, pardon, negativan rast BDP-a koji je počeo kad ste došli na vlast i traje od onda. Sjećate li se svog predizbornog plakata na kom je pisalo "Sizif je makar imao posao"? Hvala vam što ste odustali od gradnje Pelješkog mosta, kome u Zagrebu uopće treba taj most?

Hvala vam za junk kreditni rating, i hvala vam za Centar banku. Hvala vam što ste partijskom biltenu Jutarnjem oprostili poneku milijardu kuna poreznog duga. Lijepo od vas da brinete za svoje prijatelje iz medija i banaka, dokapitalizirate ih našim novcem i opraštate dugove prema nama. Hvala vam što ste digli trošarinu za benzin i cijenu plina i struje. Hvala vam što ćete mi ukinuti minus u banci i uvesti porez na ono malo stana što imam u vlasništvu. Hvala vam za novi Zakon o radu, svakako je mnogo bolji od onog starog protiv čije ste promjene potpisivali peticiju. Bar za ljude poput Pavića. Hvala što ste postavili primača Titove štafete na čelo HRT-a, uklonili sve nepoćudne urednike, izbacili iz medija svaku natruhu kritike i razuma i ostavili samo partijske galamdžije.

Čestitam vam na uspjehu Plana 21. Čestitam što ste ispunili obećanja pa ste zaustavili rad bez plaća i doprinosa. Doduše ne baš sasvim, ali u politici se predizborna obećanja ispunjavaju 50%, to se zna, pa ste zato zaustavili samo rad. Čestitam vam što transparentno upravljate državnom imovinom, tako što gurate svoje uhljebe u njih a lopove u nadzorne odbore, i što je rasprodajete ispod cijene uz tek simboličnu proviziju. Što ste sredili stanje u zdravstvu, u skladu s vašom predizbornom parolom, "Rane liječi doktor, a ne vrijeme". Čestitam vam i na tome što više nema plavih koverti, plav je samo Jadran, što izvozimo pametne ideje, a ne pametnu mladost. Što je hobotnica danas u peki a ne u politici, kako ste i obećali. Čestitam vam na buđenju hrvatskih potencijala, i na tome što ste, ako već niste smanjili nezaposlenost u Hrvatskoj, sveli nezaposlenost u redovima foruma mladih SDP-a skoro na nulu, i što ste zaposlili desetke tisuća nesposobnih birokrata, mahom slavodobitnika partijske knjižice, po agencijama za opremu pod tlakom i dizanje tlaka građanima. I svima kupili nove Audije. Hvala vam što ste na račun njih smanjili plaće doktorima, sucima, profesorima, i ljudima koji u ministarstvima i tijelima uprave nekog boga i rade. Hvala vam što gušite svaki privatni biznis koji nije pod kontrolom vaših ljudi, od uzgoja stevije do malih električnih centrala.

Čestitam, znao sam da ste nakupina psihički nestabilnih i intelektualno upitnih likova bez moralnog kompasa, ali s ovim sankcijama i izbacivanjem Hrvatske iz Schengena ste prevazišli sva moja očekivanja. A očekivao sam da ćete uprskati sve što se uprskati može, jednostavno jer ste ne samo neinteligentni nego i Balkanci u duši, koji Europu niti razumiju niti su se u stanju prilagoditi njenim civilizacijskim standardima. Europa nije samo gay pride i ćirilica, ona je mnogo više.

Čestitam vam što vaši kolege u EU govore da nisu nikad vidjeli bahatijeg, bezobraznijeg i neodgojenijeg političara od vas, to nije mali uspjeh. A još je veći što ni mi u Hrvatskoj nismo nikad vidjeli bahatiju, neodgovorniju i bezobrazniju vladu. A znate i sami da smo vidjeli sve i sva.

Ne mogu vas, premijeru, kriviti što vi mislite da je cijeli svijet Tedeschi, bogati prijatelji i bankari iz Peperminta, ljetovanje u Bakarićevim i Titovim vilama, novi Audiji, letovi vladinim avionom, helikopterom, plovidba jahtom. Vi živite u tom svijetu od rođenja, i zapravo nemate pojma kako žive drugi ljudi koji nisu dio tog povlaštenog kruga. Kao što nemate pojma o ratu, jer vi ste ipak guzonjin sin i rat ste proveli na sigurnom, daleko od mina i granata i takvih groznih stvari. Nikad ni za što u životu niste morali raditi, sve ste dobili na srebrnom pladnju, sve vam je poklonjeno, pa i mjesto premijera.

Vi živite u tom svijetu, i nije vas briga za ostale. I čemu onda čuđenje što se spram Hrvatske odnosite kao i svako razmaženo derište spram igračke koja ga frustrira i dojadila mu je? Razbit će je, a tata će kupiti novu. Uostalom, nije li i vaša stranka već odvela u propast jednu državu kojom je desetljećima vladala pa nastavila parazitirati u rezervnoj?"

Link sa kojeg je teks preuzet:

http://www.fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4617-cestitka-hrvatskoj-vladi

Oznake: Kako su nas uništili

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

free counters brojac poseta

brojac poseta